Himna Materinstvu

Posmatram te, kceri moja,
kako te je materinstvo zaokruglilo
i kao zenu dovrsilo.

Oci ti paperjaste postale, neznoscu blistaju;
glas se u uspavanku pretvorio;
celo telo i bice tvoje sazrelo:
krilo ti se u gnezdo savilo,
grudi nepresusni izvor zivota,
ruke uvek spremne da grle, hrane i neguju;
reci miloste prosipas i uspavanke sapuces,
uho ti sumove razabira,
osetljivo za decji plac u noci,
za nejaki glasic, za jezik nemusti
i poruku u njemu samo majci znanu,
tu morzeovu azbuku bliskosti
bezicnu telegrafiju pupcanom vrpcom prenosenu,
koja se nikada izmedju majke i deteta ne prekida.

Majcinstvo te, cerko, izmenilo, produhovilo,
s celim covecanstvom povezalo
i meni opet vratilo.

Posmatram te, kceri moja, s ljubavlju i s ponosom,
pa ne znam da li si to ti ili ja,
ta zena i majka sto materinstvo ponovo
po prvi put otkriva.

To dete sto zajedno podizemo
kao jedna zena-majka,
jesi li to ti, moje prvence, moje otkrice
i moje remek-delo,
ili se kroz tvoje prvence novi zivot rodio
da nas obnavlja
kroz najjace ljudsko osecanje-ljubav
u sluzbi najmocnijeg nagona -
odrzanja vrste.